Trinaest minuta je nogometnu reprezentaciju BiH dijelilo od odlaska na drugo Svjetsko prvenstvo u historiji. U duelu sa Austrijom našem nacionalnom timu samo je pobjeda garantirala direktan plasman na Svjetsko prvenstvo naredne godine.
Utakmicu u Beču pred blizu 30.000 naših navijača otvorili smo odlično pogodkom Harisa Tabakovića već u 12. minuti koji se sjajno snašao nakon gužve u kaznenom prostoru domaće selekcije. U nastavku naš tim se u potpunosti opredijelio za čuvanje rezultata, te igru pokušaj da preko krila Memića i Bajraktarevića i dva napadača prijetimo golu Schlagera.
Do kraja prvog poluvremena uspjeli smo zadržati minimalno vodstvo, te se očekivalo da će u nastavku selektor Barbarez promjeniti pristup i izaći nešto hrabrije jer je evidentno bilo da u toliko podređenom položaju možemo izdržati još 45 minuta. Nažalost u drugom djelu ista slika. Naša reprezentacija je igrala jako povučeno, Austrija je vršila sve veći pritisak i u 77 minuti nakon ubacivanja Sabitzera, Arnautović pogađa prečku, nespretna reakcija Vasilja loptu odbija na nogu Gregoritschu koji pogađa za izjednačenje i veliko slavlje domaćih navijača
Gol koji je u potpunosti skresao krila našim mladim zmajevima i do kraja utakmice nismo uspjeli ozbiljnije zaprijetiti golu Austrije te je ostalo 1-1. Rezultat koji Austriju vodi na Mundijal
Igračima se nema šta zamjeriti. Dali su zadnji atom snage, uradili sve što su mogli, ali nije bilo dovoljno
Oni kojima se itekako ima šta zamjeriti jesu selektor i stručni štab koji snose ogromnu odgovornost za način na koji smo sinoć pokušali otići na SP
U današnjem nogometu igrati 80 minuta bunker i to protiv Austrije i nadati se da ćeš tako otići na SP je nerealno
Današnji nogomet da bi bio konkurentan na ovom nivou traži posjed, presing i tranziciju. Ako to nemaš, onda ne možeš parirati ozbiljnim ekipama
U utakmicu smo ušli sa dva klasična napadača, dva teškaša.
Na taj način oduzeo si ekipi mogućnost intenzivnog presinga, nakon potrošnje nije više bilo snage ni za kontre, a posjed svakako ne možeš imati jer je protivnik imao viška igrača u sredini
Zabili smo gol, rekao bih prerano, ali svejedno ogroman impuls samopouzdanja je to bio. Prvo poluvrijeme smo izdržali, ali u nastavku bez ikakvih promjena bili smo osuđeni na ono što se desilo
Preko 600 pasova Austrije, skoro 50% igre odvijalo se u našoj trećini, a samo 19% na njihovoj, bezbroj ubačaja sa strane, takav pritisak ni Italija iz 70-tih sa catenaccom ne bi izdržala.
Što je najgore takvim pristupom kako utakmica odmiče povećavaš rizik da te eventualni gol slomi psihički što se i desilo.
Austrija nam do kraja nije dopustila ništa i pokazala kako se brani rezultat koji te vodi na Mundijal
Izmjene su došle prekasno, promjena sistema sa ulaskom Gigovića imala je smisla, ali nikako sa Dzekom koji je bio još na poluvremenu zreo za izmjenu
Sve u svemu otišla je velika prilika, možda nikad veća
Lijepo je što su navijači momke nagradili aplauzom, podrškom, ali Austrija je ta koja ide na SP, mi se okrećemo našoj sudbini. Baražu.
Po meni svaki mogući protivnik je na svoj način težak ali i prilika.
Mene puno više brinu posljedice koje će sinoćnja utakmica ostaviti
Ovakve utakmice često ubijaju samopouzdanje, pogotovo mladim igračima a takvih je većina, kao i ekipama koje nemaju puno iskustva igranja ovakvih utakmica.
Mi do baraža nemamo više niti jednu utakmicu koja bi poslužila za psihološki oporavak tima, a svim ovim mladim igračima u mjesecima koji dolaze u glavi će biti onih 13 i kusur minuta koliko ih je dijelilo da zaigraju na SP. Psihologija je u nogometu izuzetno važna, nekada i presudna
Treba vjerovati, ali treba biti i realan. Sinoć je prepuštena jedinstvena prilika. Ostao je daleko teži put. Volio bih da griješim i da se u martu prvi pospem pepelom nakon baraža, ali bojim se da smo Svjetsko prvenstvo izgubili sinoć
