Evropsko prvenstvo u košarci došlo je do same završnice i ostalo je još da se odigraju utakmice za treće mjesto i finalni susret. Xaomi arena u Rigi bit će poprište 42. finala najboljih evropskih selekcija. U srazu sa novog evrospkog prvaka snage će odmjeriti Njemačka i Turska. Dvije reprezentacije koje su do sada pokazale najviše na čitavom turniru i koje su neporažene izašle iz grupne faze u nokaut završnicu.
Ovo je za Tursku drugo finale Eurobasketa, nakon što su 2001. kao domaćini u Istanbulu poraženi od SR Jugoslavije. Njemačka igra svoje treće finale. 1993. predvođeni Svetislavom Pešićem kao domaćni turnira Njemci su tada senzacionalno osvojili naslov prvaka Evrope, dok su se u svom drugom finalu u Beogradu 2005. predvođeni Dirkom Nowitzkim morali zadovoljiti srebrom budući da ih je u finalu savladala selekcija Grčke
Favorita u finalu nema, a pogotovo kada se sastanu dvije ekipe koje su kroz čitav turnir prilično izjednačene u svim statističkim kategorijama. Oba tima igraju igraju dosta slično, napadčki, agresivno na obje strane parketa nastojeći u svakom momentu korisiti svaku komparativnu prednost u odnosu na protivnika. Njemačka je najefikasnija reprezentacija čitavog turnira. Postižu nešto preko 101 poena u prosjeku, što je na uzorku od 8 utakmica i 40 minuta igre impozantna brojka. Turska ne zaostaje puno, oni su na oko 91 poen po meču, s tim da tim Ergina Atamana dopušta nešto manje poena protivnicima u odnosu na Njemačku.
Turska zbog visine bi trebala imati prednost u skoku, međutim zbog načina na koji Njemci brane napade i štite obruč, gdje svi igrači idu u skok, i uvom segmentu su ispred svog protivnika uoči finala. Ono gdje su Turci ispred Njemačke jeste broj asistencija po meču. Turska je na 23, a Njemačka na 21 dodavanje po utakmici. Večerašnji suparnici u su prvi pu procentu šuta za tri poena na čitavom turniru, što dovoljno govori o trendu koji je danas u košarci prisuta, a to je da se bez ozbiljnog šuta ne može doćo do vrhunskog rezultata. Turska je u tom segmentu nešto bolje i imaju 44% šuta van linije 6,75 na 200 pokušaja, dok su Njemci na 39% ali na 251 pokušaj. To je donekle i razumljivo jer Njemačka igra nešto brže i na veći broj posjeda, i ranije idu u realizaciju napada.
Tu bi trebala biti i najveća prednost Njemačke koja je sve svoje protivnike lomila ritmom, tranzicijom i izuzetno visokom tempom igre koji je najduže pratila Slovenija u ¼ finalu i držala egal do zadnje dvije minute meča. Ključna dva igrača Njemačke su na vanjskim pozicijama (Schrooder i Wagner) zbog čega i napadaju protivnika u ranoj fazi napada kako bi što prije došli na obruč ili iz povratnih pasova i dobre cirkulacije lopte došli do otvorenih šuteva.
Turska sa druge strane svoju igru je podredila svojoj najvećoj zvijezdi i vjerovatno najboljem igraču na prvenstvu Alperinu Šengunu. Centar koji ima izuzetne sposobnosti razigravanja ekipe i koji ima jako dobar pregled terena iz svih ugolova, razlog je zašto Ataman forsira nešto sporiji napad u igri 5 na 5, jer vrlo često napade otvaraju upravo preko centra Houston Rocektsa. Naravno da Turska, svaki put kada ima priliku trči kontru, a nerijetko uzimaju i šuteve za 3 poena iz tranzicije. Turska je sve samo ne bezopasna na otvorenom terenu, jer svi njihovi visoki igrači jako dobro trče i završavaju na obruču kontranapade
Za očekivati je da će Njemci na Šenguna poslati Isaca Bongu koji je u polufinalu čuvao Markanena, a da će ostali igrači prije svih Theis i Wagner pomagati u situacijama na niskom postu. Njemačka će morati i nešto rizikovati. Vrlo vjerovatno šut Ercan Osmanija za kojeg je teško vjerovati da može ponoviti večer iz polufinala, pogotovo kada je šut u pitanju. Živit će Turska i sa šutevima Šenguna i Cedi Osmana, jer će fokus biti neutralizacija Larkina i Korkmaza koji kada ima noć može biti ključ svake utakmice.
Odbrana Turske i u ovom susretu mora biti jednako perfektna kao protiv Grčke. Njemci nemaju tu fiziku kao Grci, pogotovo nemaju igrača kao što je Iannis, ali imaju puno više košarkaške inteligencije i različitog napadačkog repertoara. Prvenstveni cilj je trčanje u povratnoj tranziciji i svesti Njemce na igru pet na pet u većem djelu utakmice. Također, morat će da pravovremeno rotiraju i preuzimaju prije svih Schrodera i Wagnera, naročito kada napadaju u ranoj fazi napda. Ostali igrači Njemačke imaju jasnu ulogu i u odbrani i u napadu, ali oni ne mogu biti ključni faktor, ako se gore navedeni dvojac limitira.
Najveća prednost Turske je ipak na klupi. Ergin Ataman je samo još jednom potvrdio trenersku klasu i njegova aura pobjednika je sveprisutna u svakoj ekipi koju vodi. Njegov osjećaj za vođenje utakmice i to što ima priliku da svojoj zemlji donese prvu titulu prvaka Evrope mogu biti presudni ako utakmica ode na jednu loptu. Sa druge strane selektor Njemalke je Alex Mumbru, koji iako prisutan na klupi, zbog bolesti (jaka upala pankreasa) i operacije koju je imao dva dana prije početka turnira, utakmice vodi Alan Ibrahimagić. Ibrhimagić koji je iz Zvornika još 1992. otišao u Njemačku i tamo izgradio zavidnu reputaciju radeći u Košarkaškom savezu Njemačke, prvo kroz mlađe kategorije, a onda i u stručnom štabu prvog tima.
Turskoj je ovo prvo finale nekog velikog takmičenja van Turske. Imaju već pomenuto finale Eurobasketa iz 2001 u Istanbulu, a u istom gradu igrali su i finale Svjetskog prvenstva 2010 kada su poraženi od SAD-a
Njemačka igra svoje treće, finale, a pobjedom bi postali objedinili titule prvaka Evrope i Svijeta
Čeka nas nadamo se svi zamiljiv i neizvjestan susret, sa puno dobre i atraktivne košarke, u kojem će presuditi detalji jer je košarka upravo to. Igra detallja u kojoj često ne odlučuju ni koš ni skok, već mirna glava i srce šampiona
Susret se igra od 20 sati po našem vremenu
FOTO//: FIBA Europe
