130 dana prošlo je od posljednjeg sudijskog zvižduka na stadionu “Ernest Hapel” u Beču, koji je značio da ćemo put na Svjetsko prvenstvo ponovo tražiti preko baraža. Trinaest minuta dijelilo je nogometnu reprezentaciju BiH od odlaska na Svjetsko prvenstvo! Poraz koji je još jednom gurnuo naciju u očaj i isčekivanje šestog baraža kao posljednje prilike za odlazak na Mundijal.
U prethodnih pet baraža nismo bili uspješni. U tri smo igrali dvomeč sa jednom reprezentacijom (dva puta Portugal i Irska), a u preostala dva po jednu utakmicu sa Sjevernom Irskom 2020. i Ukrajinom 2024. oba puta kao domaćini i oba puta su u pitanju bile kvalifikacije za Evropsko prvenstveno. Sjeverna Irska je gostovala na Grbavici i bila bolja nakon izvođenja jedanaesteraca, dok je Ukrajina u Zenici na Bilinom Polju preokretom u zadnjih 10 minuta, posljednja srušila snove o velikom takmičenju, koje čekamo još od Brazila
Prethodna tri baraža smo također završili neuspješno. U kvalifikacijama za Euro 2016 Republika Irska nas je izbacila ukupnim rezultatom 3-1, dok smo u kvalifikacijama za SP 2010 i Euro 2012 za protivnika imali Portugal koji je u oba dvomeča izašao kao pobjednik.
U nekim od pomenutih utakmica bili smo potpuno nadigrani, u nekima je falilo sreće ili koncentracije, ali je zajedničko da smo u ukupno 8 utakmica baraža bili bez pobjede, sa, dva remija i šest poraza. Bilo je tu osim baraža još utakmica koje su u grupnoj fazi direktno odlučivale o odlasku na veliko takmičenje, ali minimalna pobjeda u Kaunasu 13.10.2013 ostaje jedina “historijska” utakmica koju smo riješili u našu korist i otišli na za sada jedino veliko takmičenje
NOVI POČETAK IZ CARDIFFA
Nakon što su rane iz Beča donekle zacijelile, naša nogometna reprezentacija krenula je u nove izazove još jedan baraž ovoga puta iz Cardiffa gdje je u polufinalu dodatnih kvalifikacija za svjetsko prvenstvo gostovala selekciji Walesa. Protivnik, rekli bismo po mjeri, istina atipičan za otočki stil nogometa, sa dosta nepoznanica, ali uspoređujući igrački kadar reprezentacija koja nije nepobjediva
Sergej Barbarez imao je gotovo sve igrače na raspolaganju, bar one bitne, ali uprkos očekivanjima velikog djela javnosti, nije puno mijenjao u odnosu na ranije utakmice. Bolje rečeno nije ništa mijenjao, ako izuzmemo povratak Kolašinca, što je omogućilo da Dedić igra na svojoj prirodnoj poziciji desnog beka. Formacija postavljena prilično defanzivno, da namjerom da se protivniku prepusti posjed, ali uz prilično agresivnu duel igru i neutralizaciju njihovih bočnih igrača. Prvo poluvrijeme nije puno toga donijelo. Ruku na srce, naša reprezentacija nije izgledala dominantno, niti smo puno toga uradili u fazi napada. Zadnja linija je manje-više igrala stabilno, odgovorno, ali nismo bili u stanju organizovati efikasniju tranziciju. Prilično smo sporo prebacivali težište igre na polovinu protivnika, bez pravog plana u završnici. Sa druge strane Wales je djelovao opasnije, ali bez pravih prilika osim stative Wilsona kada je ostao sam na rubu kaznenog prostora.
GOL KOJI JE PROBUDIO STRAH I KARAKTER!
Nakon što su rane iz Beča donekle zacijelile,
Ni nastavak nije donio ništa novoga kada je u pitanju naš tim, ali jeste protivniku. U 52 minuti James je nakon nepotrebnog povratnog pasa Tahirovića, kaznio uspavanog Vasilja i sjajnim pogodkom donio erupciju oduševljenja među domaćim navijačima.
Crni oblak ponovo se nadnio nad sudbinom “Zmajeva”. Prokletstvo baraža činilo se kao da dobija svoj nastavak. Wilson je nakon toga pogodio prečku pored faktički savladanog Vasilja. Izgledalo je da nam utakmica “klizi” iz ruku i da gubimo još jednu bitku.
Nada je živila u činjenici da na klupi imamo igrače koji mogu donijeti energiju i promjeniti igru našeg tima, uz pretpostavku da će i selektor Barbarez napraviti određene rokade u formaciji jer je evidentno bilo da sa Šunjićem i Tahirovićem, nemamo napadački dovoljno potentnu i kreativnu veznu liniju, a i fizički su pojedini igrači počeli padati.
Ulazak Alajbegovića, pa nakon toga Tabakovića i Burića donio je promjenu. Počeli smo stvarati prilike, napadati sa više igrača, a ulazak Bašića i prelazak na potpunu ofanzivu gola Walesa stvorio je prostor za kontre protivnika i povećao rizik od drugog gola.
DRAMA DO KRAJA I HEROJI PENALA
Ipak rizik se isplatio, te nakon kornera kojeg je izveo Alajbegović, naš kapiten i najbolji igrač glavom pet minuta prije kraja regularnog dijela donosi izjednačenje. Da je napadač Studgarta Ermedin Demirović sinoć imao svoju noć, možda smo i prije dodatnih produžetaka mogli riješiti pitanje pobjednika
Otišlo se u dodatnih pola sata, u kojima smo bili bez Džeke. U produžetku smo pokazali stabilnost i koncetraciju, ali i želju da dođemo do pobjede prije penala. Treba reći i da su domaćini drugi produžetak kontrolisali, a da ne izlazak Dedić, za kojeg nije bilo prave alternative te je na njegovu poziciju ušao Gigović, dodatno otežala posao našoj odbrani.
Nakon 120 minuta , pobjednika i putnika u finale odredili su penali!
Demirović ni sa bijele tačke nije uspio da zabije, ali su i kod Walesa, Johnson i Wiliams bili neprecizni, te smo zahvaljujući Vasilju, i smirenim Tabakoviću, Bašiću, Hadziahmetoviću i na kraju Alajbegoviću došli do prve pobjede u baražu u devetoj utakmici
VIŠE OD POBJEDE I POČETAK NEČEG VEĆEG….
Utakmica koja će bez obzira na ishod finala sa Italijom ući u anale. Ova reprezentacija Bosne i Hercegovine ima nukleus od izuzetno mladih i talentovanih igrača pred kojima je svjetla budućnosti. Reprezentacija koja jeste u procesu stvaranja, ali isto tako još uvijek su prisutni recidivi kompleksa ranijih generacija. Kako smo rekli, u prošlosti, ako izuzmemo Litvaniju, sve bitne utakmice smo gubili na razne načine
Ova generacija je na svom početku, a već iza sebe ima dva preokreta. U Zenici protiv Rumunije, te sinoć u Cardiffu pod velikim pritiskom, gdje su još jednom pokazali karakter i mentalnu snagu koju samo pobjednici imaju.
Svakako da je to zasluga i selektora i stručnog štaba koji su u prethodne dvije godine selektirali većinu ovih igrača, ali dosta uticaja ima i činjenica da je velika većina ovih momaka fudbalski stasala i odrasla u nekim drugim nogometnim sredinama, gdje je mentalitet pobjednika puno više izražen već u Bosni i Hercegovini.
I dok odbrojavamo narednih pet dana do početka duela sa Italijom, važno je istaći da je na putu svakog uspjeha neophodno da grupa izgradi mentalitet pobjednika, a ovi momci to imaju. Način na koji su izvodili jedanaesterace sinoć, samopouzdanje sa kojim igraju, ali i reakcija nakon primljenog gola, potvrda su da smo kao reprezentacija napokon pobjedili sebe, ubijedili jedne druge da možemo, da vrijedimo, i da nije svaki baraž kraj nade i početak planova za novi ciklus. Ovaj baraž je početak uspijeha jedne nove generacije Zmajeva, koja vjeruje u vlastite mogućnosti i koja odbija biti poražena.
