Na stadionu Perica Pero Pavlović u Gabeli, veceras u 18:45 utakmicom između Goska i Radnika počinje 23. po redu izdanje zajedničkog nogometnog prvenstva Bosne i Hercegovine.
Drugu sezonu za redom prvenstvo se igra pod imenom Wwin liga BiH
Sezona, koja počinje nešto kasnije u odnosu na zadnjih nekoliko godina, donosi nam nekoliko bitnih promjena na koje su ljubitelji fudbala u BiH dugo čekali
Prva i najvažnija promjena je da je liga 12 prošlost, kao i trokružni sistem takmičenja, te se od naredne sezone prelazi na ligu od 10 klubova sa četverokružnim sistemom. To znači da ove sezone Wwin ligu napuštaju tri garantovao, a možda i četiri tima, zavisno da li će 9. i 10. poziciju zauzeti ekipe iz istog entitetskog saveza. Ukoliko to bude slučaj, onda bi devetoplasirani tim na kraju sezone igrao play off sa prvakom entiteske lige.
Promjena koja ce svakako donijeti još veći pritisak kako na ekipe, tako i na terene i sudije.
Veliko je pitanje da li će ova promjena donijeti toliko najavljivani rast kvaliteta lige, te da li je ovakav potez preuranjen, kada još uvijek imamo prevelike enitetske lige, kada nemamo razvojnu ligu, kada sve manje igraca proizvodimo kroz omladinske pogone?
U svakom slučaju vrijeme ce pokazati da li su ljudi koji vode NSBiH bili vizionari ili samo populisti koji su željeli udovoljiti publici
Druga velika novost jeste uvođenje VAR tehnologije. Po prvi put sudije u Wwin ligu imat će na raspolaganju pomoć tehnologije u donošenju odluka. Još jedna novost na koju se dugo čekalo, s obzirom da je u moru problema sa kojima se naš klupski fudbal susreće, suđenje jedan od najvećih ili makar najvidljiviji
Ipak, kao i u slučaju skraćenja lige, iznad ove odluke stoji veliki znak pitanja? Da li će VAR uistinu sudijske greške svesti na minimum i biti dobar pomoćni alat sudbina, ili samo alibi za greske, te prilika da sudije vide ono sto niko drugi ne vidi.
Suđenje u Wwin ligi jeste loše, ali ono nije samo plod neznanja, previda ili grešaka koje možemo vidjeti i u drugim evropskim ligama, već vrlo često rezultat očite tendencije, neujednačenog kriterija, te grešaka na štetu ili u korist samo jedne ekipe, a tu nikakav VAR ne pomaže.
Također treba imati u vidu i još uvijek lošu infrastrukturu na našim terenima, te ostaje pitanje kako će na pojedinim stadionima biti uopšte moguće u potpunosti implementirati VAR, s obzirom na uglove i linije kamera koje su ključne da bi arbitar nakon gledanja neke situacije mogao donijeti ispravnu odluku.
Još jedna novost jeste i ukidanje statusa stranaca igračima koji su državljani EU. Možda i najbesmislenija odluka. Naime svi naši igrači koji nemaju državljanstvo neke od EU članica, kada odu u neku zemlju EU, vode se kao stranci, i moraju se boriti za mjesto sa ostalim strancima čiji je broj ograničen uglavnom na pet
Sa druge strane igrači iz tih zemalja kod nas su sada domaći i samim tim dodatno ce se smanjiti prostor za naše mlade igrače.
TRI FAVORITA ZA NASLOV
Kada je u putanju teren i ljetni merkato, i ove sezone tri tima se izdvajaju po budžetu, igračkom kadru, ali i organizaciji.
Kao najozbiljniji kandidat za titulu nameće se mostarski Zrinjski koji je neposredno pred početak prvenstva promjenio trenera i umjesto Slavka Petrovića klub je za prvog trenera imenovao vojnika kluba Marija Ivankovića
Zrinjski je kostur tima zadržao. Marić, Barišić, Tičinović, Ivančić, Ćuže, Malekinušić, Kis i Bilbija, uz starosjedioce Ćorluku i Jakovljevića, te uz sada potpuno spremne Šunjića i Mulahusejnovića trebali da čine okosnicu tima kojeg su pojačali provjereni i ciljano dovedeni igrači poput Mamića, Posaveca, Mlinara i Topića
Svakako da pod Bijelim Brijegom očekuju i promociju i iskorak nekih mladih igrača poput Sabljića, Kozine, Prskala i dr.
Na papiru Zrinjski djeluje najozbiljnije, a to su pokazali i u revanšu drugog pretkola Konferencijske lige kada su u katastrofalnim uslovima savladali i izbacili slovenski Bravo sa 3-1. Igra, sistem i formacija Zrinjskog se neće mnogo mijenjati u odnosu na prethodnih nekoliko sezona. Napadački nogomet sa dosta direktnih lopti, okomitim bočnim igračima i puno rijesenja u fazi napada bit će glavni aduti “Plemića”, a svakako da centaršutevi i prekidi ostaju kao jedno od oružja.
Ono sto se cini kao slabost, jeste nešto sporija zadnja linija tima u odnosu na zahtjeve u igri, odnosno nedostak jednog bržeg halfa poput Radića ili Senića iz prošle sezone.
Također pitanje je i kakav je status Maria Ivankovića, s obzirom da je do sada uvijek dolazio kao vatrogasac sa privremenim boravkom na klupi, te da nema pretjerano puno iskustva kao prvi trener, naročito u ekipi koja pretenduje na najviše ciljeve.
Gledajući roster, ali i stručni stab Sarajevo je drugi najozbiljniji kandidat za naslov prvaka.
Mogli bismo reći da Sarajevo ni po čemu ne zaostaje za Zrinjskim, ali činjenica da je tim prilično izmijenjen u odnosu na prošlu sezonu, da je došao novi trener koji je promjenio sistem igre, bordo momci tek treba da potvrde kvalitet koji i reputaciju koju imaju na papiru
Zoran Zekić predvodit će sa klupe Sarajevo u narednoj sezoni. Radi se o iskusnom i dokazanom treneru sa karakterom i principima na kojima će insistirati do kraja.
Četiri evropske utakmice sa dva renomirana protivnika pokazali su da je ekipa makar na početku “klikunla” sa popularnim “zekom”.
Puno je novih lica u svlačionici Sarajeva.
Bubanja, Jović, Đorđević, Rockov, Unušić, Kuprešak, povratnik sa posudbe Gulihasvili samo su neki od novih igrača koji su stigli na Koševo ovog ljeta. Pored njih tu je dosta igrača iz prošle sezone koji su imali značaju ulogu kod Simona Rozmana, poput Julardžije, Kyeremeha, Đuričkovića, Beganovića, Ćatakovića, Oliveire, Anđusica. Kada im dodamo mlade Mehmedovića, Čelika i Krdžalića, radi se o ekipi za respekt koja ukoliko bude igrala na nivou i intenzitetom ranijih Zekićevih timova bez imalo pretjerivanja može donijeti titulu u Titovu 38b
Naravno, Zekicu i njegovom timu trebat ce vrijeme i strpljenje, a nije da ga kod naših klubova ima na bacanje. Za sada je evidentno da Sarajevu nedostaje po jedan igrač u zadnjoj liniji i veznom redu, ali malo drugačijeg profila od onoga sto sad imaju.
U svakom slučaju s obzirom na budzet, igrački kadar i uslove navijači s pravom očekuju iskorak i konačno borbu za trofej do samog kraja.
Banjalučki Borac je branilac naslova, ali kao i većina timova u Wwin ligi u novu sezonu ulazi sa novim trenerom. Mladen Žižović je preuzeo tim i pokazao još jednom da zna igrati na rezultat, čvrsto i odgovorno. Borac je zahvaljujući prolasku u drugo pretkolo Lige prvaka gdje je zaustavljen od PAOK-a, dosao nadomak minimum grupne faze Konferencijske lige
Za taj poduhvat potreban mu je prolazak u dvomeču sa prvakom Farskih Ostrva ekipom Kalksvika. Upravo će sudbina Borca u Evropi u velikoj mjeri odrediti jesen u domaćem prvenstvu
Ukoliko dohvate grupnu fazu, tesko da ce ovaj tim, čak i pojačan uspijeti na tri fronta da zadrži ritam i kontinuitet. Nije to uspio ni Zrinjski koji je budimo realni imao kvalitetniju ekipu od onoga što ima Borac.
Ipak kako god, Borac se ne smije otpisati iz utrke za naslov. Tim je donekle promijenjen. U zadnju liniju stigla su dva holandska internationalca Meijers i Carolina, dok je vezni red pojačan Savićem i Skorupom. Kvržić na desnoj, te Herrera na lijevoj strani odbrane, Grahovac kao mozak tima, uz Kulašina, Vukovića, Hrelju i Lukića u napadu cine glavnu okosnicu tima
Tu je i novi golman Šiškovski.
Ono sto ne ulijeva toliko sigurnosti u igru Borca jeste prilično skromna klupa za ambicije koje tim ima i u ovoj sezoni. Međutim nema sumnje da će čelnici tima iz Banja Luke nastojati ojačati igrački kadar pogotovo ukoliko izbore grupnu fazu u Evropi. Ono što će također biti zanimljivo vidjeti jeste da li je Mladen Žižović sa svojim ne pretjerano dopadljivim, napadačkim, ali taktički vrlo odgovornim stilom igre trener za titulu prvaka. Igra na rezultat u dvije utakmice je jedno, ali maraton od 33 utakmice u ligaškom sistemu je nešto sasvim drugo.
VELEŽ, ŽELJEZNIČAR I ŠIROKI BRIJEG U BORBI ZA ČETVRTOG PUTNIKA U EVROPI
Ako su iznenađenja negdje moguća, onda je to nogomet. Iako se ova tri gore navedena tima izdvajaju nema sumnje da će i ostali traziti svoju šansu.
Istina, mostarski Velež se vrlo lahko mogao naći kao ravnopravni konkurent sa tri navedena tima u borbu za naslov. Pogotovo nakon trećeg mjesta prošle sezone, nakon sto su produžili ugovore sa ključnim igračima, a uprava najavila najveći budzet, uz tradiciju, navijače koje ima, činilo se da su “Rođeni” spremni za još jedan iskorak.
Ipak potezi uprave kluba sa pocetka sezone, a prije svega raskid saradnje sa Deanom Klafurićem na dan početka priprema, lutanje u dovođenju igrača i novog trenera pokazali su da je Velež još uvijek organizacijski i sportski još uvijek daleko od ozbiljnog nivoa potrebnog da se ide u borbu za prvaka makar i ovakve lige.
Potouni fijasko u Evropi i poraz 5-1 od predstavnika Andore dodatno su narušili atmosferu u redovima Rođenih.
Ekipu je preuzeo Damir Čanadi. Austrijanac hrvatskog porijekla ne može se pohvaliti pretjerano velikim rezultatima, iako je lista i imena klubova koje je vodio za naše uslove prilično impozantna.
Ipak, radi se o treneru koji preferira drugačiji stil nogometa od onog kojeg su forsirali i Klafurić i Jusufbegović. Velež je “krivce” za evropski debakl pronašao u trojici standardnih prvotimca iz prošle sezone Pršešu, Haskicu, Suljicu, te su odlučili dati odriješene ruke ovom trojcu.
Klub je doveo nekoliko igrača u svim linijama, koji tek treba da pokazu da li su prinove ili pojacanja. Međutim ruku na srce Velež ima prilično kvalitetnu okosnicu tima iz prošle sezone, te uz sve turbulencije Hadžikić, Hrkač, Oreč, Šturm, Šikalo, Mlinarić, Vehabović sposobni su da uz pravu podršku sa klupe i tribina naprave rezultat koji ce im ako nista omogućiti novo evropsko ljeto.
Željezničar se prošle sezone borio za opstanak, a tek par kola prije kraja “plavi” sa Grbavice uspijeli su sačuvati prvoligaški status.
Došlo je do imenovanja nove uprave kluba, sto je u Želji česta praksa zadnjih godina. Za novog trenera imenovan je Denis Ćorić koji je prošle sezone od ekipe Posušja napravio hit prvenstva
Ćorić je pokazao da zna i da je trener novog doba, koji prati trendove i koji je prilično fleksibilan. Finansijska situacija u klubu nije bajna, sto pokazuju i nove akvizicije u svlačionici na Grbavici. Odinaka, Vukoja, Karamarko, Marković, Karijasević, Đorić neki su od novih igrača. Ipak daleko od toga da Ćorić nema materijala da sastavi tim koji će se uključiti u borbu za Evropu.
Za Želju ce ključna stvar biti doprinos igrača koji su dovedeni uoči početka proljetnog dijela prvenstva prošle sezone. Boljevic, Krpic, Kari, Radovac, Hiroš, uz Muftića, Galica i Al Jabera moraju da podignu nivo igara u odnosu na prošlu sezonu kako bi ekipa bila konkurentna.
Treba reći da stanovnici Grbavice vise nisu Semir Štilić i Edin Cocalić koji su se oprostili od aktivnog igranja fudbala, te Joseph Amoah koji je postao slobodan igrač.
Široki Brijeg se nakon godinu dana izbivanja vraća na svoju Pecaru. Osim povrataka na obnovljiveni teren, Široki je vratio i trenera pod kojim je igrao mozda i najljepši nogomet.
Toni Karačić je neko ko poznaje ovu ligu, ko ima vrlo precizan sistem rada i treninga, te čovjek koji je prije četiri sezone posljednji odveo Široki u Evropu.
I na papiru igrački kadar izgleda jače u odnosu na prošlu sezonu. Ostanak Ćavara, Kpana, Lukića, Chinedua, Bagarića za Široki Brijeg znači mnogo. Od novih igrača treba izdvojiti povratak Kožula i Zlomislića, te dolazak stopera Mateja Senića. Ekipa se čini prilično izbalansiranom i mladom i sigurno da pod vodstvom iskusnog stratega kakav je Karačić mogu puno.
Ne treba zaboraviti ni sjajan omladinski pogon koji Široki ima, te koji svake godine izbaci po nekoliko igrača koji postanu prvotimci.
Navijači u Širokom su gladni uspijeha, ali trofeja posljednjih godina. Posljednji je na Pecaru stigao prije sedam godina kada su osvojili Kup
Je li vrijeme za novi uspijeh ?
POLOVINA LIGE U BORBI ZA OPSTANAK
S obzirom da je vrlo moguće da će ligu napustiti četiri tima, a najmanje tri, borba za opstanak bit će zanimljivija nego ikad.
Od šest preostalih timova, ako uzmemo prošlu sezonu, najveće šanse da se sačuvaju ispadanja imaju Posušje i Sloga. Ipak treba reći da će Posušje svoje domaće utakmice igrati u komšiluku u Tomislavgradu sve dok se ne rekonstruiše teren na Mokrom Docu, a sudeći po dosadašnjoj praksi to ce trajati bar do marta naredne godine.
Ipak trener Vranešević je sastavio solidnu momčad koja ima kvalitetu za opstanak u ligi.
Sloga iz Doboja se vraća napokon na svoj stadion nakon godinu dana igranja u Modriči.
Novi teren ima hibridnu podlogu, te koliko god Posušju nedostajao njihov domaći teren, toliko bi Slogu mogao faliti teren u Modriči s obzirom na stil igre koji preferira Vlado Jagodić
Pitanje je da li tim iz Doboja može ponoviti igre iz prošle sezone, te da li su Vidić, Batar, Jović, Karač i dr igrači za jednu sezonu ili se na njih moze dugoročno računati
Husref Musemić ponovo je na klupi konjičkog Igmana. Gradski stadion u Konjicu uskoro ce upaliti reflektore, a tim sa sjevera hercegovine uspio je da zadrži neke od najboljih igrača poput Denkovića, Ramića, Bešagića, Ćenana, a novajlije se čine kao sasvim kvalitetni igrači koji ce Igmanu donijeti potrebnu širinu i iskustvo i pokušati još jednom da izbore opstanak u društvu najboljih.
GOŠK je još jedan od kandidata za ispadanje, kao i prošle sezone kada su vise nego zasluženo osigurali opstanak. Tim Admira Adžema je pretrpio ogromne promjene, ali to je neminovno kada su ekipe iz manjih sredina u pitanju.
14 je novih igrača, uglavnom iz druge i treće hrvatske lige i tim iz Gabele se čini kao najveća nepoznanica.
Ipak u jedno ne treba sumnjati. Lujo Ilić sigurno nije sastavio tim koji će biti topovsko meso, te ce se bodovi u Gabeli tesko osvajati
Sloboda i Radnik su novi/stari prvoligaški koji su prvaci entitetskih liga.
U ovom trenutku njihovi rosteri čine se kao najskromniji. Sloboda se čak potrudila da nadmaši Velež u pripremi sezone pa su trenera Zlatana Nalića smijenili deset dana pred pocetak prvenstva, nakon sto je ekipa s njim prošla kompletne pripreme. Na njegovo mjesto stigao je Marko Maksimović i zaista ga čeka ozbiljan i težak posao.
U Bijeljini se nakon dvije sezone ponovo igra premierligaški nogomet, a nekada sjajnog igrača Velibora Đurića, danas trenera Radnika čeka vjerovatno najveći trenerski izazov.
Nema sumnje da će Đuka izvući maksimum iz ekipe i pokušati ostvariti primarni cilj, a to je opstanak
Nema sumnje da nas čeka dug i zanimljiv karavan od 33 kola u kojem neće falti ničega
