Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine okončala je ovogodišnje takmičenje uA grupi UEFA Ligi nacije, remijem na Bilinom Polju protiv Nizozemske 1-1
Takmičenje smo završili na posljednjem mjestu u grupi sa dva boda iz šest utakmica uz gol razliku od 4 postignuta i 17 primljenih golova
Ispred nas su nogometne velesile Njemačka i Nizozemska, te Mađarska koja je također za nijansu kvalitetom i iskustvom ispred našeg nacionalnog tima
Rekli bismo “Konačno!” Od navijača, igrača, a oni kojima je završetak Lige nacija najviše prijao jeste naš stručni štab na čelu sa selektorom Sergejem Barbarezom
Jednostavno kako je i sam selektor nakon utakmice sa Nizozemskom kazao, ova jakosna grupa je za dva broja veća, i realno kvalitetom ne pripadamo tu.
Sergej Barbarez prihvatio se uloge selektora u dosta nezahvalnom momentu, vjerovatno i sam iznenađen ponudom čelnika NSBiH, ali svjestan podrške koju ima među navijačima i čitavom sportskom javnosti, kao i da se takva prilika dva puta ne pruža.
Popularni “Barba” dobio je odriješene ruke u izboru svojih saradnika, te zajedno sa novim sportskim direktorom reprezentacije Emirom Spahićem krenuo u stvaranje jedne potpuno nove reprezentacije, sa saradnicima od kojih je većina, kao i sam Barbarez lišena trenerskog iskustva na ozbiljnom nivou.
Bilo je jasno da ih sve skupa čeka paklena jesen. Šest teških utakmica, protiv boljih reprezentacija, u utakmicama u kojima treba da stvoriš sistem, igru, da napraviš hemiju, nametneš sebe kao vrhovnog autoriteta u svlačionici, a da uprkos svemu rezultat ne bude u drugom planu.
Kada se podvuče crta, jasno da je još uvijek puno upitnika, ili barem više već smo mislili da će ih biti nakon završetka Lige nacija.
Pored šest utakmica u Ligi nacija, reprezentacija je pod vodstvom novog selektora u junu mjesecu odigrala i dva prijateljska susreta sa Engleskom i Italijom u gostima i očekivano zabilježila poraze.
Tako je trenutno nakon 8 utakmica ukupan skor Sergeja Barbareza, dva remija i šest poraza uz gol razliku 4:21.
Na prvu ne izgleda obećavajuće. Englezi su nam u debiju selektora na klupi dali 3 gola, Njemci u dva susreta 9, a Nizozemci 6 golova. Posebno je bio poraz od Njemačke u Freiburgu od 7-0.
Susreti sa Mađarima davali su nadu da bi tu mogli možda doći do prve pobjede, ali veliki respekt, taktička nedorečenost, puno promjena, te nedostatak hrabrosti samo su neki od razloga zašto smo iz ta dva meča osvojili samo bod i to u Budimpešti ali isto tako nismo postigli niti jedan pogodak.
U 8 utakmica na klupi reprezentacije Barbarez je koristio 33 igrača. Od toga čak 14 debitanata.
Nismo uspijeli u dvije utakmice izvesti isti tim, iz raznih često objektivnih okolonosti. Uglavnom smo igrali u formaciji 5-3-2, uz neke sekvence u kojima smo silom prilika mijenjali sistem i formaciju.
Statistika kaže da su “Zmajevi” u ofanzivnom djelu igre među najslabijim reprezentacijama u kompletnoj Ligi nacija
Bosna i Hercegovina je u šest utakmica u prosjeku igrala sa nešto preko 30% posjeda lopte. Prosječan broj šuteva prema golu protivnika bio je 11, od čega su 3 išla u okvir. Svega 22% od našeg ukupnog posjeda igralo se u posljednjoj trećini protivnika uz 12 prosječnih dodira sa loptom u protivničkom šesnaestercu. Ono što je posebno zanimljivo da smo u tih 6 utakmica imali u prosjeku 3,5 uspješnih,a 15 upućenih centrašuteva. Premalo za ekipu koja igra sa dva bočna ofenzivno orijentisana igrača i dva klasična napadača.
Sa druge strane ni defanzivno nismo bili u nekom sjajnom izdanju. Jedna smo od ekipa koje najviše dozvoljavaju igru protivnika u svojoj trećini, te dopuštamo blizu 5 opasnih šansi po utakmici. Sa 7 prosječnih presjecanja i 13 oduzetih lopti uz oko 50% dobijenih duela presing i tranzicija jasno ne mogu biti naše oružje. Potrebno je puno više rizika ali pametnijeg pokrivanja terena, puno više osvojenih duela, preciznijih pasova, da bismo po osvojenoj lopti bili opasniji.
Naravno sve ove parametre treba staviti u kontekst protivnika sa kojima smo igrali. Jasno je da Barbarez traži sve ono što smo imali, s što smo u ciklusima iza nas izgubili. Od igre, hemije, do atmosfere i motivacije. Izgradnja tima podrazumijeva izgradnju identiteta čitave ekipe i to je dug i mukotrpan proces koji traži vrijeme i strpljenje.
Ne treba biti pretjerano stručan da bi vidjeli da nam je izgradnja igre najveći problem. Izgradnja igre polazi od zadnje linije, s tu smo najviše bili prinuđeni da mijenjamo. U ovoj formaciji to je još teže, a puno je novih istovremeno mladih igrača koji se ne poznaju dovoljno dobro. Sa druge strane imali smo za protivnike ekipe koje godinama igraju prepoznatljivo, agresivno, koje ne praštaju ni najmanju grešku.
Također česte promjene i previše debitanata pokazalo se kao ne baš dobar put. Istina kroz ovaj ciklus afirmisala se grupa od nekih 7-8 momaka na koje se može u budućnosti ozbiljno računati, ali isto tako od dosta njih nismo puno vidjeli, niti znamo koja im je konkretno uloga u timu.
Ono što također se čini iz ove perspektive da je Barbarez za pola godine uspio da sebe nametne kao vrhovnog autoriteta i vođu tima, što jeste jedan od primarnih uslova, ali sada već dolazi period u kojem će se gledati samo i isključivo rezultati. U martu počinju kvalifikacije za SP 2026, koje smo nekako već prežalili iako smo u trećem šeširu i objektivno uz malo sreće u žrijebu možemo biti u grupi sa ekipama koje nisu pretjerano ni iskusnije ni bolje od nas.
Sergej Barbarez do prve naredne utakmice kvalifikacija ima tri mjeseca. Dovoljno vremena da sve izanalizira i naravno imajući u vidu formu svih igrača i njihov zdravstveni bilten, u martu dode do kostura tima sa kojim će krenuti u kvalifikacije.
S obzirom da smo generalno skloni da idemo iz krajnosti u krajnost, te da je u Bosni najkraći put od heroja do izdajnika treba reći da ni poraz u Njemačkoj ni remi sa Nizozemskom nisu nisu prava slika Barbine ekipe. Realnost i istina su uvijek negdje između, a to ćemo vidjeti u kvalifikacijama za SP
Kao što sam i u prošloj kolumni napisao, porazi su korisni ako iz njih učiš, a greške ako ih ne ponavljaš. Samo tako možeš znati da si na pravom putu.
