Sinoć je na stadionu Grbavica u okviru 27..kola nogometne Wwin lige BiH odigran 158. derbi vječitih rivala Željezničara i Sarajeva.
Najveća utakmica domaćeg klupskog nogometa između dva sarajevska rivala po ko zna koji u put historiji svog postojanja okončana je bez pobjednika i bez golova. Čini se da sada već po tradiciji iz godine u godinu gledamo preslikane derbije, u kojima dominiraju, tenzija, agresivnost, prekidi i igra u kojoj je ključna strategija oba tima čekati grešku protivnika.
Izgleda da su treneri oba tima doslovno shvatili sintagmu da je nogomet igra grešaka, pa pošto ih nije bilo, ostali smo uskraćeni za uzbuđenja i velike šanse, a dva udarca u okvir gola za 90 minuta, ukupno od oba tima, najbolja su ilustracija onoga što se dešavalo sinoć na Grbavici
Ipak, imali smo neke sekvence za koje se mogu reći da su vrijedne pomena. U prvom djelu bilo je donekle dinamike i tempa, ali sa puno grešaka na obje strane. Sarajevo je kontrolisalo igru i individualni kvalitet kojeg posjeduju dolazio je do izražaja, te se može reći da su bili opasniji, sa boljim prilikama. Sa druge strane “plavi” su igrali prvo poluvrijeme prilično oprezno, što je i razumljivo jer ruku na srce, Sarajevo ima kvalitetniji tim, a Savo Milošević svoj debi u derbiju nikako nije želio da izgubi pa je bilo očekivano da će igra trpiti
U drugom poluvremenu Željezničar se oslobodio okova i pritiska te zaigrao hrabrije i odlučnije. U 62. minuti Pejić je nakon povratne lopte Krpića pogodio mrežu Banića, ali je sudija Admir Musić iz Hrasnice nakon asistencije iz VAR sobe odlučio poništiti, čini se regularan gol domaćih. Lošu i nesasržajnu utakmicu pogodak bilo kojeg od dva tima učinio bi zanimljivom do kraja, jer vremena za kalkulisanje više nije bilo, međutim čini se da su oba tima nakon poništenog gola odlučili ručnu podignuti za još dva zuba i privesti susret kraju
Uslijedile su izmjene na obje strane koje nisu donijele ništa. Istini za volju, Milošević je pokazao hrabrost dajući priliku mladim igračima sa klupe , prije svih Gojak i Raščić koji su sinoć u derbiju upisali debi za Željezničar. Na kraju još jedna utakmica koja će se brzo zaboraviti i koju ćemo po malo čemu pamtiti
Vrlo često u prošlosti, izgovor za loš sadržaj derbija bili su pritisak i borba za vrh ili za titulu oba tima. Međutim posljednjih godina, niti jedan od dva sarajevska rivala nije u ozbiljnoj borbi za trofej, makar onaj u ligi. Sarajevo na titulu prvaka čeka već 6 godina, a Željezničar 13. Sarajevo sa druge strane opet uzme tu i tamo neki Kup i ima kontinuitet izlaska u Evropu, dok je Željo 9 godina bez trofeja, sa samo dva izlaska u Evropu u posljednjih osam godina!
To je surova ali istinita stvarnost sarajevskog klupskog nogometa koji je sve manji faktor u bh prvenstvu. Do kraja sezone je ostalo još devet kola prvenstva i polufinale Kupa BiH, a Željezničar i Sarajevo se doslovno ne bore ni za šta. Sarajevo je na penale izgubilo i Superkup od Zrinjskog.
Sa druge strane imamo značajna ulaganja u infrastrukturu u posljednjih nekoliko godina. Sarajevo već dvanaest godina ima investitora, strateškog partnera, imaju izgrađen kamp, akademiju, a trenutni glavni investitor i predsjednik Ismir Mirvić, posljednjih godina ulaže velika finansijska sredstva u igrački kadar. Rezultati suu odnosu na ulaganja više nego skromna. Vrijednost tima i reputacija igrača koju ima Sarajevo ove sezone, daleko je iznad onoga što bordo momci pokazuju. Sarajevo je i dalje po pitanju dovođenja igrača daleko najkonkurentniji tim u državi, prave najveće izlazne transfere, također jedini su u stanju izdvojiti značajan novac za ulazne transfere, ali navijači i dalje čekaju na neki rezultat vrijedan pažnje i sjećanja, bilo u Evropi ili u domaćim okvirima. Jedino što donekle opravdava uložena sredstva Mirvića starijeg, jesu mladi igrači koji izlaze iz Akademije FK Sarajevo, koji dobijaju priliku u prvom timu, a u posljednjih pet godina Sarajevo je napravilo za naše uslove nekoliko ozbiljnih transfera svojih mladih igrača
Željezničar opet sa druge strane imao je svoje problem kroz sve ove godine. Problemi koji su ponajviše bili finansijske prirode čini se sada su prošlost. Sanjin Mirvić, mlađi brat Ismira Mirivića, od nove godine postao je glavni investitor i predsjednik FK Željezničar, te se čini da je makar finansijski Željo dobio određenu stabilnost za budućnost, iako je još uvijek neizvjesno u kojem pravcu će ići podrška i partnerstvo Mirvića i Željezničara
Kako god, bh nogomet bez jakih sarajevskih rivala, uvijek je na gubitku. I jedan i drugi tim čini se kao ključni problem imaju jasnu viziju i strategiju razvoja sportskog segmenta. Pokušalo se raznim domaćim i stranim trenerima na obje strane, velikim brojem stranih igrača (Sarajevo sinoć 8 u prvih 11), zvučnim imenima, bivšim reprezentativcima, ali bez strpljenja, bez kontinuiteta, sa konstantnim promjenama i turbulencijama u toku sezone, koja je gotovo po pravilu u oba tabora završavala neuspješno
Sinoćnji derbi je samo presjek stanja, ogledalo odluka i puta kojeg su sami birali i Sarajevo i Željezničar
