Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila je svoj najbolji start u historiji kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Maksimalan učinak od dvanaest bodova iz četiri utakmice, od kojih dvije sa autsajderom San Marinom, učvrstile su selekciju Sergeja Barbareza na vrhu tabele grupe H kvalifikacija za naredni Mundijal koji se igra sljedeće godine u Meksiku, SAD-u i Kanadi.
U petom kolu u Zenicu na Bilino Bolje dolazi vjerovatno i najozbiljniji konkurent za prvo mjesto, ali i nosilac grupe uoči žrijeba reprezentacija Austrije. Selekcija sa kojom smo igrali 5 utakmica i ostvarili jednu pobjedu, tri remija i jedan poraz. Prvi dvomeč dviju reprezentacija igran je u kvalifikacijama za SP 2002 u Južnoj Koreji i Japanu. Na Koševu je bilo 1-1 (Bolić), a u Beču 2-0 za Austriju. U oba susreta naš tim je vodio Mišo Smajlović. Trebalo je proći 13 godina za novi susret sa Austrijancima, a to je bila prijateljska utakmica 2015 godine ponovo u Beču. Završeno je 1-1, a strijelac za naš tim bio je Izet Hajrović, dok je za Austriju pogodio Janko. Selektor naše reprezentacije bio je Mehmed Baždarević. Posljednji put sa Austrijom smo igrali u okviru grupe B lige nacija 2018. godine. Predvođeni tada Robertom Prosinečkim u Zenici smo slavili sa 1-0 golom Džeke, a u gostima smo igrali 0-0 što je tada bilo dovoljno za prvo mjesto u grupi i promociju u prvu grupu UEFA Lige nacija
Austrija u Zenicu dolazi također sa maksimalnim učinkom pod tri pobjede u tri susreta, ali sa utakmicom manje. Reprezentacija koju sa klupe predvodi njemački stručnjak Ralf Ragnick koji selektorsku poziciju preuzeo 2022 godine. Selekcija koja je prilično dugo na okupu i kojoj je Ragnick usadio prepoznatljiv stil igre, disciplinu i izuzetno visok intenzitet trčanja u svim fazama igre što je zapravo i ključna osobina njihovog tima.
Austrija je zemlja bogate nogometne historije, i jedna od najstarijih evropskih zemalja koja ima tradiciju i kluposkog i reprezentativnog nogometa još iz vremena Austro-Ugarske. Prvi put na Mundijalu su igrali 1934 u Italiji, a svoje najsjajnije trenutke imali su pedestih godina prošlog stoljeća. Godine 1954 na SP u Švicarskoj osvojili su treće mjesto. Imala je Austrija i sjajnu genraciju igrača krajem 70-tih predvođenu legendarnim Hansom Krankom, kao i 90-tih kada su ih predvodili Toni Polster, Ivica Vastić, Aleksandar Herzog i drugi. Iako velika i ekonomski snažna država, sa jakom ligom, odličnim uslovima i puno talenata Austrija je imala i svoje prilično duge krizne periode u kojima su redom propuštali velika takmičenja, a u nekim ciklusima doživili i neke od najtežih poraza. Austrija se od 1998 do 2016 nije uspijela plasirati ni na jedno veliko takmičenje, ako izuzmemo Euro 2008. kada su zajedno sa Švicarskom kao domaćini automatski bili kvalifikovani.
Tek 2016 godine Austrija se uspijeva kvalifikovati na Evropsko prvenstvo u Francuskoj, kao i na naredna dva prvenstva Starog kontinenta, ali nakon 1998 još uvijek čekaju na Mundijal. 2012 godine današnji selektor Austrije Ralf Ragnick je postao prvi čovjek sportske direkcije Red Bull Salzbirga i neko kome je primarni posao bio regurtovanje i selekcija mladih igrača i njihovo uvođenje u prvi tim. Ragnick se na toj poziciji zadržao 8 godina, a u tom periodu Sazburg je osvojio svih 8 titula državnog prvaka, procjenjuje se da je vrijednost kluba sa 120 miliona eura porasla na oko 1,2 biliona eura zahvaljujući prodaji igrača za višemilionske iznose. Osim toga veliki broj domaćih igrača je stasao kroz RB Salzburg, a dobar dio njih i danas je dio austrijske reprezentacije.
Dakle, možemo slobodno reći da je Ragnick udario temelje i pokazo put kojim treba da ide austrijski nogomet. S toga ne čudi da je austrijski nogometni savez upravo ovog stručnjaka 2022 postavio sa selektora nacionalnog tima. Već u prvom izazovu Ragnick je odveo Austriju na Evropsko prvenstvo 2024 koje je igrano u Njemačkoj, te je na istom njegov tim bio jedno od prijatnijih iznenađenja. Završili su prvi u grupi sa Francuskom, Nizozemskom i Poljskom, ali se u osmini finala ispriječila Turska
Ragnick je u ovu selekciju Austrije implementirao gotovo sve postulate nogometne filozofije koju zastupa ovaj 57-godišnji njemački stručnjak. Poznato je da se Ragnick smatra idejnim tvorcem “gegenpressinga2, odnosno nogometnog stila igre koji danas nastoje da primjenjuju gotovo svi veliki klubovi, a među prvima kojima je Ragnick i njegov način igre bili ideja vodilja su Jurgen Klopp, Thomas Tuchel, Julian Nagelsmann, Oliver Glasner…
Radi se o napadčkom stilu nogometa, koji podrazumjeva insistranje na zonskom presingu i nakon izgubljenog posjeda još intezivnijem presingu da se lopta vrati u posjed, pri čemu je fokus na markiranju posebnih zona u koje lopta može potencijalno doći.Taktički principi koje je Ragnick uveo stvorili su nove zahtjeve za igrače, koji se u najvećoj mjeri odnose na brzinu, moć ponavljanja i fizičku spremu.
Upravo takvog protivnika izabranici Sergeja Barbareza mogu očekivati sutra u Zenici. Rastrčanog, poletnog, sa puno presinga, ali i discipline u svim linijama. Austrija pod vodstvom Ragnicka u 30 utakmica ima 19 pobjeda, 5 remija i 6 poraza, uz gol razliku 51:23. U tih 19 pobjeda bilo je i velikih skalpova poput Njemačke i Italije u prijateljskim utakmicama, ali i Nizozemske na Evropskom prvenstvu.
Ono što je karakteristično za Austriju pod Ragnickom, jeste to da je formacija uvijek ista. Igraju standardnih 4-2-3-1 ali sa čestim promjenama mjesta većine igrača. Tako se nerijetko dešava da u jednoj utakmici zadnji vezni i desni bek zamijene mjesta, ili da stoper uđe u sredinu, krila da promjene strane i sl. To je upravo posljedica sistema kojeg je Ragnick napravio. Igrači moraju imati što više zajedničkih nogometnih karakteristika kako bi mogli mijenjati pozicije. Tako i sutra u Zenici gotovo sigurno možemo očekivati istu formaciju kao sa Kiprom, ali pitanje sa kojim igračima i na kojim jestima će krenuti. Za pretpostaviti je da će na stoperskim pozicijama biti Leinhrat i Alaba, a lijevo Phillipp Mwene. Ono što je vjerovatno i za Barbareza nepoznanica da li će Bayernov Konard Laimer biti na desnom beku ili u vezi u paru sa Seiwaldom. To će opet zavisiti od plana kojeg Ragnick ima sa njihovim možda i najboljim igračem, a to je Marcel Sabitzer . Da li će veznjak Borusije Dortmnd igrati kao osmica i pomoći u kreaciji ili će ipak biti bliže golu. Također nepoznanica sa kojom napadačkom kombinacijom će krenuti. U opciji su Arnautović, Schmid, Wimmer, Grilitsch, Baumgartner, Gregoritsch i Sabitzer. Za koju kombinaciju će se odlučiti Nijemac znat ćemo tek uoči susreta. Jasno je da je našem stručnom štabu bilo dosta nezgodno skautirati sutrašnjeg protivnika.
Međutim, nešto ćemo se i mi pitati. Treba vjerovati da su najave selektora i igrača o napadačkoj igri ipak svojevrsna zamka za Austriju i da ćemo ipak sutra igrati oprezno i taktički disciplinovano. Naš najveći problem je upravo igra nakon izgubljene lopte, te generalno igra bez lopte. Bilo kakvo jurišanje na njihov gol, bez dobre geomertje na terenu i osiguranja iza lopte Austrijanci će surovo kazniti. Kada izvučete nešto detaljnije statističke prametre i stavite ih u odnos sa ostalim reprezentacijama, vidjet ćete koliko je Austrija bliže samom vrhu, već recimo mi ili Rumunija. Jako puno ponavaljanja bočnih igrača i dolazaka u završnicu iz drugog plana. Puno intezivnog trčanja svih igrača, direktna igra, sa puno okomitih dodavanja, napad kroz viška igrača, kao i odlična tranzicija sa izrazito preciznim kretnjama.
Ono što je nedostatak ili slabija strana ove Austrije jeste nesigurna odbrana, koja se može kazniti ako imate kvalitet da napadate dubinu brzim igračima, kao i nešto lošija odbrana prekida. Također jedan od bitnih nedostatak Ragničkove selekcije, a što je donekle posljedica upravo njegovog sistema igre, je to što Austrija ima puno dobrih, kvalitetnih, ali sličnih igrača. Austrija nema igrača svjetske klase koji jednim potezom može riješiti meč, nemaju tog klasnog lidera, i zato nerijetko imaju problem kada igraju protiv kavlitetnog defanzivnog bloka, što je u krajnjoj liniji bio Kipar kojeg su savladali sa minimalnih 1-0 uz dosta problema
Utakmica na Bilinom Polju jeste bitna i veliki je test za našu mladu reprezentaciju, ali nije ključni meč, niti sve staje u sutrašnjih 90 minuta. Nakon sutrašnje utakmice ostaju nam još tri meča, Austriji četiri, i tu je dovoljno bodova koji se mogu i prosuti i osvojiti. Sve osim poraza bi bilo jako pozitivno za nas, jer bi Austrija ostala iza i imala veći pshoiloški pritisak, a nama uz povoljne rezultate sa Kiprom i Rumunijom, ostaje posljejdnji meč u Beču da tražimo direktan put na Mundijal.
